Desetljećima se u svijetu industrijske automatizacije polazilo od jednostavne pretpostavke: više je bolje. Više kontrolera, više sabirnica polja, više sučelja, više slojeva složenosti. Ako je sustav mogao raditi stotinu stvari, zasigurno je bio bolji od onoga koji ih je mogao raditi pedeset.
Ta se pretpostavka urušava.
U proizvodnji i podatkovnim centrima odvija se tiha, ali snažna promjena. Sljedeće poglavlje automatizacije ne odnosi se na dodavanje još funkcionalnosti ili postizanje sve viših specifikacija. Riječ je o oduzimanju - uklanjanju nepotrebne složenosti kako bi se izgradili sustavi koji se brže implementiraju, lakše održavaju i doista se mogu prilagoditi promjenama.
Porez na složenost
Svaki inženjer automatizacije zna neugodnu tajnu struke: složenost ima svoju cijenu. Višestruki kontroleri, različite sabirnice polja i zamršena mreža sučelja ne otežavaju samo projektiranje sustava - oni puštanje u rad pretvaraju u maraton, održavanje u noćnu moru, a nadogradnje u rizičnu kocku.
Industrija je godinama gradila izvrsno projektirana rješenja koja su besprijekorno funkcionirala - sve do trenutka kada se nešto promijenilo. Nova proizvodna linija. Promjena tržišne potražnje. Fluktuacija zaposlenika. Odjednom je taj elegantni, čvrsto povezani sustav postao teret, zahtijevajući skupe cikluse potpunih zamjena koji su proizvođače ostavljali pred izborom između konkurentnosti i financijske održivosti.
To razdoblje završava.
Pojednostavljenje automatizacijom
Paradoks u središtu ove promjene jest da postizanje jednostavnosti zahtijeva sofisticiranu tehnologiju. Suvremeni kontroleri sada mogu upravljati operacijama daleko detaljnije od svojih prethodnika. U kombinaciji s umjetnom inteligencijom i naprednim upravljačkim sustavima omogućuju nešto što je nekoć djelovalo proturječno: automatizirano pojednostavljenje.
Uzmimo za primjer industriju podatkovnih centara, u kojoj Marcelo Tarkieltaub iz tvrtke Rockwell Automation zagovara objedinjeniji operativni model. Umjesto upravljanja višestrukim dobavljačima, izoliranim tehnologijama i fragmentiranim sučeljima za upravljanje, operateri mogu prijeći na jedinstven, kohezivan okvir - onaj koji smanjuje trenje, uklanja redundantne dodirne točke i timovima omogućuje da se usredotoče na rezultate, a ne na probleme integracije.
Isto se načelo primjenjuje i u proizvodnom pogonu. Objedinjene upravljačke platforme zamjenjuju mozaik vlasničkih sustava koji je nekoć definirao industrijsku automatizaciju. Proizvođači strojeva pojednostavljuju I/O arhitekture i projektne cikluse, smanjujući složenost bez žrtvovanja mogućnosti. Cilj nije pojednostaviti automatizaciju do neprepoznatljivosti - cilj je učiniti je dostupnom.
Zašto sada?
Tri se čimbenika udružuju i čine jednostavnost ne samo poželjnom nego i nužnom.
Prvo, nedostatak radne snage. Proizvodnja i rad podatkovnih centara ne mogu se oslanjati na vojske stručnjaka koji će ručno fino podešavati svaki podsustav. Sustavi moraju biti dovoljno intuitivni da ih može upotrebljavati i održavati širi krug zaposlenika.
Drugo, nužnost umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija nije čarobni štapić - to je alat koji najbolje funkcionira s čistim, dobro strukturiranim podacima. Složeni, krhki sustavi stvaraju šum, a ne uvide. Jednostavnije arhitekture pružaju visokokvalitetne tokove podataka koji umjetnu inteligenciju čine doista korisnom.
Treće, brzina promjena. Tržišta se kreću brže nego ikad. Životni ciklusi proizvoda se skraćuju. Očekivanja kupaca mijenjaju se preko noći. Automatizacija koja se ne može brzo prilagoditi nije automatizacija - ona je uteg.
Budućnost
Sljedeće poglavlje automatizacije ne odnosi se na izoliranu izgradnju pametnijih strojeva. Riječ je o izgradnji sustava koji ostaju pametni - koji uče, razvijaju se i pojednostavljuju, umjesto da gomilaju tehnički dug.
To znači preispitati sve, od upravljačke arhitekture do osposobljavanja radne snage. To znači dati prednost fleksibilnosti pred brojem funkcionalnosti, a prilagodljivosti pred sirovim mogućnostima. Ponajviše, to znači prepoznati da u svijetu beskonačne složenosti stvarna konkurentska prednost pripada onima koji mogu ovladati umijećem manjeg.
Jednostavnost nije lakši put. No sve više postaje jedini put naprijed.
